SOS za žene i decu žrtve nasilja u Beogradu prvi put je otvoren 8.3.1990. na inicijativu grupe Žena i društvo (registrovan 10.11.1992). kao telefonska služba za pravnu i psihološku pomoć i podršku ženama i deci žrtvama nasilja. 14. oktobra 1999. je promenio naziv u SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja.
Grupa entuzijastkinja - volonterki SOS telefona svakodnevno razgovorima sa žrtvama nasilja je pokušavala ublažiti porodično nasilje o kome se tada javno nije ni govorilo. Objavljivanjem izveštaja o srazmeri nasilja nakon prve godine rada učinile su ga vidljivim i kroz dalje godine rada uspele da se nasilje u porodici shvati kao društveni problem, i da se njime počnu baviti i institucije sistema, posvećujući mu ozbiljniju pažnju.
Država je usvajanjem novih zakona u oblasti krivično-porodične zaštite izrazila neodobravanje nasilja u porodici.
SOS telefonu se do sada za 16 godina, obratilo oko 30 hiljada žena i dece. Prošle, 2005. godine, bilo je 1.872 poziva od toga skoro pola poziva bilo je van Beograda. Većina žena, na žalost, i dalje se miri sa nasiljem koje trpi i koje ostavlja pogubne posledice po njihovo psiho-fizičko zdravlje i život od nastajanja invalidnosti do lišenja života. Nasilje u porodici ostavlja posebno teške traume na decu. Nasilnici nisu samo alkoholisani vozači, i bolesnici, kako bi društvo htelo verovati, već normalni, obrazovani i relativno uspešni muškarci. SOS telefonu obraćaju se i žene visokoobrazovanih, često i svima nama poznatih javnih ličnosti. Potrebe za ovakvom službom su sve veće, a jedina stimulacija za rad volonterki je osećaj da su nekome pomogle da nastavi živeti bez nasilja.
Molimo ako ste u mogućnosti da nam pružite finansijsku pomoć.
Žiro račun: 205-60465-83